Zašto nam je i dalje neugodno pričati o seksu s vlastitim partnerom?

Ako postoji tema koja bi već odavno trebala biti normalna, onda je to iskren razgovor o seksu između dvoje ljudi koji su zajedno. Ipak, među studentima je to i dalje nešto o čemu se govori polušapatom, kao da se radi o nečemu zabranjenom, a ne o potpuno prirodnom dijelu veze.

Zvuči pomalo apsurdno. Možemo otvoreno raspravljati o ispitima, preopterećenim profesorima, stanarini ili o tome što želimo naručiti u tri ujutro. Ali kada treba reći partneru što nam odgovara u seksu, a što ne, tišina postane glasnija od svega.

Odrasli smo s idejom da se o seksu ne govori previše

Većina nas nikada nije dobila kvalitetno seksualno obrazovanje. Ono što smo naučili došlo je iz filmova, serija, tuđih priča i vlastitih nespretnih pokušaja. Tako se stvorila iluzija da bi intimni odnos trebao biti savršen bez ikakvog razgovora, kao da se želje i granice rađaju unaprijed poznate.

U stvarnosti ništa ne funkcionira tako jednostavno, ali nitko nas nije pripremio na to.

Strah od osude i dalje je najjača kočnica

Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg studenti izbjegavaju razgovore o seksu s vlastitim partnerom je strah da će ispasti čudni, neiskusni ili prezahtjevni. Mnogi se boje da će ih partner pogrešno protumačiti ili da će izgledati kao da nešto s njima nije u redu.

Zbog tog straha mnogi radije šute, iako ih nešto muči ili im ne odgovara. Često se povuku, emocionalno i fizički, umjesto da izgovore nekoliko jednostavnih rečenica.

Posljedice se pojave prije nego što to primijetimo

Neizgovorene frustracije ne nestaju. One se gomilaju i polako postanu prepreka koja remeti odnos. Dvije osobe koje se vole i koje bi se trebale moći osloniti jedna na drugu počnu se udaljavati. Ponekad toliko da ni one same ne znaju gdje je točno nastao problem.

Sve zbog nečega što se moglo riješiti iskrenim razgovorom.